vila2301
život bez majke
kada je čovjek mlad i bezbrige nikad ne shvati što su to zapravo brige, tako je bilo i meni sve do onoga kobnoga ponedjeljka kada je dragi Bog pozvao moju majku da mu se pridruži i ostavi nas tri kčeri same s ocem na ovome svijetu.nikome to ne bih htijela, a niti poželjela.al iskreno iz iskustva dragi ljudi jako je teško saznati da je više nema s nama.koliko puta mi i sada nakon 2 mjeseca dojde da kažem mama jesi za kavu, kao što smo je nekada zajedno pile al odgovora ne dodijem samo tišinu.i kada se sjetim naših trenutaka sreće sve mi zahvali i suze mi teku same.lijeka za tugu nema.kažu mi ljudi da vrijeme liječi rane,al moje rane nemože nitko izliječiti.draga majko nedostaješ mi jako!
10.04.2007. u 12:44 | 0 Komentara | Print | # | ^nije tebi lako curice
...sjećam se ovih stihova iz subotnje noći kada su se razbijale čaše i pjesma je palila sve djevojke...al bez obzira na stih...s njim ili bez njega nikome nije lako a kamoli nekako...ponekada se zapitam zašto je svijet toliko rasistički nastrojen,valjda zato jer je to neki zakon prirode ili samo našeg bolesnog uma..ako netko zna neki odgovor neka mi kaže...biti ću mu rado zahvalna
kad se svi punti zbroje
teško je danas biti mlad...kad realno sagledamo situaciju rijetko tko od nas ima kakvu budućnost...shit happens every day...žalosno al istinito...al opet da nije sve toliko crno spašava nas ono nešto majušno na našeme licu što nazivamo OSMIJEHOM...iako se rijetko tko danas smije od srca ipak postoji i tu je među nama...zapravo svi bi se trebali vratiti u dječije dane kad smo bili maleni i neiskvareni i ništa nam nije bilo važno...nismo imali briga i živili smo životom...ovo je tek početak svega dragi moji svašta ćete naučiti u mom blogu od savijeta do recepata, od šala pa do plaća...pusa svima
